JESEN/ZIMA 2018./19.

Branka Donassy i priča o istinskoj avangardi

Ususret povratku na pistu Bipa FASHION.HR-a u Studentskom centru

Nešto je hladno, neiskreno pa čak i pomalo zastrašujuće u savršeno ispoliranim radnim prostorima. Kao da su u tom umjetno izrežiranom savršenstvu zidovi prisiljeni da šute, a kreativna je energija zarobljena i odložena na neku od ulaštenih polica. Atelier Branke Donassy u zagrebačkoj Amruševoj sušta je suprotnost tim klinički urednim prostorima bez duše. Atelier Branke Donassy izgleda baš onako kako biste zamislili radni prostor doajenke modne scene, pun života, pun mudrosti, pun ideja... Mjesto gdje su život i rad isprepleteni u jednu nerazdvojnu cjelinu. Šuma krojeva priča priču o desetljećima promišljanja i stvaranja, na radnim stolovima leže krojački metri, škare i olovke i jedan krojni dio rukava za koji laik, kada bi ga uzeo gledati sa svih strana, ne bi nikada niti pomislio da se radi o pripremi djelića jednog od modela koji će ove subote zaživjeti na pisti Bipa FASHION.HR-a u kultnom prostoru Studentskog centra.

Prošle su tri godine otkako su zadivljujuće kreacije Branke Donassy prošetale pistom FASHION.HR-a stoga ne čudi da je povratak ove renomirane dizajnerice nakon revijalne pauze izazvao zamjetan interes modne publike koja se itekako zaželjela njezinih vanserijskih konstrukcijskih rješenja. I bit će to jedna zbilja posebna revija. Revija koja priča priču o jednom pionirskom projektu koji je započeo svoj život davne 1997. godine u vremenu kada je digitalni tisak na tkanini bio gotovo pa science fiction. Branka je tada radila na europskom projektu "Art, Design & Fashion Online" koji je povezivao umjetnike i dizajnere s kulturnim institucijama i industrijom. Kako bi realizirala svoju ideju, za koju bez ustezanja možemo reći da je tada bila daleko ispred svog vremena, u entomološkom odjelu Kraljevskog Muzeja Afrike pored Bruxellesa odabrala je insekte za fotografije koje je u suradnji s grafičkim dizajnerima pripremila za digitalni tisak na tkanini. Stroj, na kojem je otisak realiziran u Italiji, bio je tada potpuna novost. Kolekcija je bila napravljena posve virtualno - samo je jedan leptir, inače izumrle vrste, zaživio na haljini te davne 1997. tehnikom koju će mnogo kasnije dizajneri početi uvoditi u svoje modne eksperimente. Već tada u grafičkoj pripremi poslužila se metodom velikih povećanja snimljenih detalja. Arhive pamte ovaj avangardni modni izlet jer je haljina ovjekovječena na fotografiji snimljenoj u zagrebačkoj Mimari.

Premda je prošlo više od dvadeset godina, Branku ideja o fotografijama na tkanini nije napuštala. U Malom Lošinju 2009. godine fotografirala je motive iz prirode uz more, a neki od tih motiva, nakon što su uvećani do apstrakcije, osvanuli su u ljetnoj kolekciji predstavljeni na reviji na FASHION.HR-u iste godine. "Tada su u igri bile neke druge boje, neki drugi motivi i drugi efekti, a za ovu sam kolekciju odlučila upotrijebiti neiskorištene motive iz spomenute serije koji nisu odgovarali prijašnjoj modnoj priči", objašnjava dizajnerica. U novoj će se kolekciji tako naći uvećane lošinjske stijene, iglice i kora borovih stabala, uvećani do neprepoznatljivosti i izvedeni u intenzivnim bojama: zelenoj, magenti, ljubičastoj i plavoj, a posebnu razigranost dizajnerica će dati suprotstavljanjem punijeg neoprena na kojem su otisnuti odabrani motivi i tankih, mekih svila poput organdija i tafta. Kolekcija imena Blow Up referira se na istoimeni kultni triler Michelangela Antonionija iz 1966. u kojem modni fotograf uvećanjem jedne od svojih fotografija otkriva krimen. Kao film ispunjen vrhunskom modom, a naročito zbog metode uvećanja fotografije koju sama koristi, Blow Up je poslužio kao fantastična poveznica za obje Brankine ideje.

Termin "avangarda" danas se u kontekstu mode rasipa olako, moglo bi se čak i reći nepravedno prema onima doista avangardnima. Njim se označava, u posvemašnjem nerazumijevanju, sve ono što je "crno, nenosivo i teško shvatljivo". No, kada se zagrebe dublje u bogato kreativno stvaralaštvo Branke Donassy, posve je jasno kako ono zbilja zaslužuje biti opisano kao avangardno. Osim što su njezine kreacije konstrukcijske majstorije koje redefiniraju siluetu ljudskog tijela, ono što Branku čini avangardnom je njezin eksperimentalan i inovativan pristup modnom dizajnu koji je bio i jest ispred svog vremena. A kolekcija koju prezentira u Studentskom centru upravo je tome dokaz. "Uvijek jednako pristupam svakoj kolekciji, uvijek imam jednak odnos prema radu, uvijek se podjednako dajem", govori dizajnerica koja nadodaje kako dok kreira ne želi gledati radove drugih dizajnera kako se ne bi izložila opasnosti nesvjesnog utjecaja koji bi mogli izvršiti na njezin rad te pritom pojašnjava: "Malo dizajnera danas ne odustaje od svojih principa kao što to čini Rei Kawakubo. Mislim da je to globalni problem - dizajneri su žrtve fast fashiona, no hoćete li ići linijom manjeg otpora, pitanje je velike i nimalo lake životne odluke. Ja smatram da se na kraju ipak gleda što si napravio, a ne koliko si toga napravio ili što se prodalo". Upravo je ta životna filozofija nešto što Branku čini posebnom i važnom. Njezina odanost samoj sebi i beskompromisno inzistiranje na samo vlastitim pravilima nešto je što budi vjeru u one stare, pomalo zaboravljene vrijednosti, a ako ste emotivac poput mene koji pada na "staru školu" onda i pokoju suzicu koja zatreperi na vršku kapka. Branka ipak tvrdi kako postoje i fantastične nove stvari i kako krivnju ne valja svaljivati samo na novu brzinu promjena, već i na manjak sadržaja koji s njome dolazi. "Ipak, vidim da kvaliteta postoji", konstatirat će optimistično.

Taj pristup modi, ta životna filozofija, doduše ne čudi uzme li se u obzir da Branka Donassy svoje modne početke stvarala krajem sedamdesetih godina kada moda i individualni stilski izričaji u svijetu postaju važni. Ništa drugačije nije bilo niti kod nas gdje su se umjetnici okupljali u strukovna umjetnička udruženja kao što je ULUPUH koji je već sredinom sedamdesetih godina dobio Sekciju za oblikovanje odijevanja, čijom članicom Branka postaje 1985. godine. Ana Lendvaj je ULUPUH nazvala "rasadnikom novih modnih ideja, a Modagram dizajnerskom krunom modne scene", a on je to uistinu i bio. Upravo je u Brankinom atelieru u Amruševoj 1988. godine sedmero dizajnera došlo na ideju da osnuju Modagram. Modagram je osnovan uoči nastupa na Fashion startu u Münchenu, a ujedinjavanje pod istim imenom inicirao je vizažist i dizajner Veno Mach. U Modagramu su djelovali Branka Donassy, Ante Tonči Vladislavić, Dženisa Medvedec (danas Pecotić), Nada Došen, Alan Hranitelj, Davor Klarić, Vladimir Rudinsky u tandemu s Venom Machom, a potom i Vesna Muhić. "Bilo je to neko sretno doba, zlatno doba hrvatske mode", prisjeća se s malenom dozom sjete i velikom dozom ponosa: "Nukleus je bio upravo u Sekciji za oblikovanje odijevanja u ULUPUH-u. Mi smo tada radili nove stvari, radili smo izložbe, bili smo pozivani na revije koje su tada organizirali obrtnici, a oni su naše nastupe zvali "šlagom na torti". Već smo tada, kada to još nipošto nije bio običaj, vodili računa da ti nastupu budu posebni, vodili smo računa o stylingu i o načinu prezentacije. Uveli smo to kao novost." Svaki je član Modagrama imao svoj stilski izričaj no sve ih je povezivao sličan pristup modi i želja za pomicanjem granica.

Dizajnerica spominje kako joj je najviše u sjećanju ostala proslava 10. obljetnice Modagrama koju su nazvali Modagrameraj, a za koju su, kao režisera, iz Slovenije pozvali poznatog koreografa Tomaža Pograjca. Svatko je imao svoju priču koju je Pograjc povezao u cjelinu, a osim manekena sudjelovali su i članovi baleta HNK-a. "Ja sam radila kolekciju naziva Evina lica, inspirirana knjigom '3 Evina lica' koja govori o podijeljenoj psihi jedne žene s tri različita lica, ja sam ih uvela 6 vrlo različitih, a za tu sam priliku dala izraditi ogromnu plavu haljinu koja je ispunila cijeli prostor pozornice Gavelle i koju je nosila manekenka koja je stajala u kazališnoj košari visoko među reflektorima. Kada su ostale izišle iz velike haljine i otplesale svoju točku, glavna se manekenka spustila na pozornicu otkrivši vrtuljak na svojoj glavi", prisjeća se Branka.

"Metamorphoses", 1994.

"Evina lica", 1998.

Opus Branke Donassy toliko je opsežan da je nemoguće sažeti ga u jedan tekst. No, ono što povezuje svaki njezin projekt je njezina životna filozofija i nevjerojatno pedantan pristup radu. Pomicanje granica njezin je credo, a sve što stvara ekspresija je njezine osobnosti. Studij Povijesti umjetnosti i etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu uvelike joj je pomogao da stvori čvrste temelje za svoj rad u kojem su osnovni principi analitičnost i argumentiranost. No moda je uvijek bila ono što sama u šali zove "zovom divljine". Njezin rad proteže se od kostimografije za balete, operu i film , preko nebrojenih prêt-à-porter kolekcija koje je predstavila u zemlji i inozemstvu, pa sve do ekskluzivnih modela, neponovljivih unikata. Sudjelovala je na međunarodnim izložbama i modnim sajmovima diljem svijeta, a njezin je rad ovjenčan brojnim nagradama.

Stakleni grudnjak-akvarij, Foto: Lupino, 1994.

Kolekcija jesen/zima 2004./05, Foto: Marko Grubišić

U posljednje je tri godine, u pauzi između revijskih prezentacija, sudjelovala na izložbama dizajna te radila i na dva velika projekta: Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju, gdje je realizirala sobu Apoksiomena „odjenuvši“ ju u bijelu translucentnu elastičnu tkaninu, u suradnji s kćerkom arhitekticom Vanjom Ilić, koja je prethodno na sličan način projektirala prostor Donassy pop-up izložbenog prostora u Zagrebu, te na prijedlog arhitekta Idisa Turata, projektanta Muzeja, tu ideju prilagodila zadanom prostoru. Samostalno je dizajnirala i izvela sa svojim timom u atelieru veliku tekstilnu instalaciju u Koncertnoj dvorani obnovljene Kneževe Palače u Zadru. "Čitavo sam vrijeme radila u svom atelieru. No, raditi reviju nešto je posve drugo. Doduše, moram priznati da mi odgovara angažirati se u toj mjeri", govori mi Branka nekako skromno. I ta skromnost zvuči baš nekako prisno i ljudski, posebno uzmemo li u obzir da nam doajenka modne scene na pisti na novi način priprema uvid u jednu pionirsku ideju koja je zaživjela mnogo ranije nego je svijet za nju bio spreman. Sada jest.

New Angie, haljina na napuhavanje s bocom za zrak, 2003.

FASHION.HR jesen/zima 2010./11.

FASHION.HR jesen/zima 2012./13.

jesen/zima 2012./13., Foto: Vanja Šolin

Quo Vadis, 2013.

Donassy Pop-up store

Foto: Zvonimir Ferina, arhiva Branke Donassy
Objavljeno: 19.10.2018. u 08:29

IZ RUBRIKE

vrh stranice
p p