''Kontinuirani rad na projektu u kojemu svi rade svoj posao vrhunski poseban je užitak!''

Zvonimir Ferina, sada već poznato fotografsko ime hrvatske modne scene, modnom fotografijom se bavi dugi niz godina, a može se pohvaliti i prilično velikim brojem suradnji, kampanja i revija koje su ostale trajno zabilježene njegovim objektivom.

A jedan od većih projekata koje Zvonimir Ferina iz godine u godinu vjerno prati svakako je nacionalni tjedan mode, svima već poznat kao Bipa FASHION.HR. Iako ne fotografira samo modne, već i komercijalne te portretne fotografije, najviše se ističe upravo svojim modnim uradcima koje je kroz godine stvarao. Iza njega je čak 15 uspješnih FHR sezona, a što nam je sve pripremio za nadolazeću, kako je točno započela njegova priča te kako uopće izgleda backstage ozračje na najvećem hrvatskom modnom događaju, saznali smo u zanimljivom razgovoru sa Zvonimirom!

Službeni si fotograf FASHION.HR tjedna mode punih 15 sezona, koliko je zapravo tvoj angažman na tom projektu definirao tvoj rad i utjecao na razvoj tebe kao fotografa?

Tako je. Službeni sam fotograf sam na FHR-u od 2013. godine. Priču o tome kako i zašto volim raditi na revijama volim započeti s činjenicom da dok sam tek započinjao s fotografijom, moja osobna ideja oko toga što je fotograf i koji je njegov posao bila je uglavnom koncentrirana na fotoreporterstvo, reportažnu fotografiju i portrete, i to uglavnom zato što su to bili najdostupniji vrhunski primjeri oko mene.

Sudjelovanje na Tjednu mode značilo je fotkanje u backstageu, što je bilo najbliže mojoj ideji fotoreporterstva i s veseljem sam krenuo u to; na ovom projektu svi rade svoj posao vrhunski, svi su vrlo profesionalni, a ja pronalazim način kako da to na najbolji mogući način i prikažem. I tako već godinama!

Reci nam nešto o svom radnom procesu na ovakvom događaju? Što očekuješ od svog angažmana? Postoje li kakve posebne pripreme koje prethode FHR-u?

Prije svakog tjedna mode svakako bi bilo dobro imati kondicijske pripreme, a posebice ove godine kada je sam događaj i duži nego inače. Iako možda ne izgleda naporno, stvarno stanje stvari je takvo da kada fotografirate jedan event kao što je Bipa FASHION.HR, svaki dan gotovo 7 sati morate biti izuzetno koncentrirani na sve elemente koji se događaju iza scene; od produkcije do beauty portreta za šminku te samih izlaza na pistu. No, u isto vrijeme to je za mene jedno zen stanje u kojemu je čovjek potpuno koncentriran na svoj rad. Za mene je to izrazito ispunjavajuće i to isto očekujem i ove sezone; mnogo rada, umora, ali i zabave, vrhunske atmosfere i vrhunskih fotki!

Postprodukciju svih fotografija obavljaš samostalno?

Tako je. U jedan spomenuti radni dan u FHR-u ulazi i postprodukcija fotografija. Nakon što se svjetla ugase ostaje još 3 do 4 sata rada. No, za mene je i to prilika za kontinuiranim učenjem; volim sagledati posao koji sam napravio taj dan i analizirati što je bilo jako dobro, a što mogu napraviti bolje već sljedeći dan. Takva atmosfera i takav način rada genijalna je atmosfera za učenje i zbilja, svaka sezona je jedno potpuno novo iskustvo.

Postoji li nešto što te privlači posebno u modnoj fotografiji?

S obzirom na to da sam profesionalnu karijeru započinjao oko 2008. godine, kada je ujedno i započela velika kriza i slabljenje starih medija, morao sam vrlo brzo odlučiti čime se želim baviti. Meni je oduvijek u fotogradiji najdraži subjekt bio lik i ljudsko lice, stoga sam se odlučio na modnu, ali i portretnu fotografiju. Modna fotografija mi definitivno pruža najveću kreativnu slobodu i mogućnost da radim i surađujem s ljudima koji su izvrsni na svom polju, a to mi uvijek predstavlja vrhunski užitak.

Imaš li neke fotografe koji su ti referencija ili uzor?

Imam poprilično kompliciran odnos s autorima koji su mi uzori; vrlo rijetko koristim reference za svoje fotografije i uvijek pokušavam pronaći neko novo i zanimljivo rješenje za probleme koji se ponavljaju, kako u komercijalnim dijelovima posla tako i u ovim vise slobodnim, kreativnim. Ipak, svakako bih izdvojio neke autore čiji radovi su mi najbliži i koji mi služe kao uzor u kreativnim vizijama. To su Peter Lindbergh, kojega sam imao čast upoznati i družiti se s njime kada je posjetio Zagreb, a izdvojio bih i Eugenia Recuenca, koji koriste tehnike iz slikarstva i klasične umjetnosti na genijalne načine u fotografiji.

Atmosferski izdvajam Deborah Turberville čije su mekane, izuzetno atmosferične slike nešto što trenutno pokušavam uklopiti u svoj tipični stil. Ipak, moram istaknuti da je jedan od najvećih uzora moja mentorica – Mare Milin. Uz nju sam definitivno najviše naučio o fotografiji, radu s modelima i dizajnerima, a za što sam joj vječno zahvalan.

Po čemu su tvoji radovi prepoznatljivi? Postoji li nešto što je svima zajedničko?

To pitanje vjerojatno trebate pitati moje prijatelje i klijente. Ja sam zaista u vječnoj potrazi za „lookom“, atmosferom i emocijom u vlastitim fotografijama, a opet na drugu stranu moram uvijek biti svjestan onoga što naručitelj traži i treba. Nije uvijek lako, no nadam se da uspješno hodam tom linijom vlastitog izraza koje pokušavam balansirati s potrebama industrije.

Kada bi morao izdvojiti jedan svoj rad, koji bi to bio i zašto?

Teško mi je izdvojiti samo jedan svoj rad, no definitivno sam najponosniji na one projekte koji su urodili izložbom. Projekti Neon Barok i Žene Ženama svakako dijele prvo mjesto i ne bih mogao odlučiti koji mi je draži. Oba mi znače mnogo, svaki na svoj način; Neon barok predstavlja zatvaranje jednog poglavlja učenja i kreacije atmosfere svjetlom, a tema je bila refleksija na same početke mojeg školovanja, učenje povijesti umjetnosti i umjetničkih razdoblja koja u samim početcima nisam razumio.

Izložba predstavlja zanimljiv put spoznaje i razvijanja u umjetničkom smjeru, dok projekt Žene ženama, koji sam ostvario u suradnji s jednim hrvatskim mjesečnikom, je bila velika izložba koja je predstavila 20 dama iz hrvatskog javnog i intelektualnog života, a koji je bio prilika da na najbolji način upotrijebim sve što sam naučio o portretima i radu s ljudima, što je bilo izuzetno zadovoljavajuće kao sam proces.

Jesi li kao umjetnik kada doživio stvaralačku krizu?

Smatram da su stvaralačke krize dio svakog kreativnog, čak i profesionalnog, puta i procesa. Također, smatram da su one dobra stvar jer te često prisile da zastaneš, sagledaš što radiš i načine na koje to radiš te da razmisliš o tome što želiš promijeniti i zašto. Promjena je uvijek dobrodošla, a stvaralačka kriza je često i donese.

Da se danas počinjem baviti fotografijom, koji savjet bi mi dao?

Trenutno je definitivno najbolje vrijeme da se započnete baviti fotografijom kao hobijem, a možda najgore vrijeme za profesionalno bavljenje njome. Iako, stvari se zaista brzo mijenjaju iz godine u godinu. Moj savjet je svakako da do kraja iskoristite blagodati pametnih mobitela koje ionako uvijek imate sa sobom. Tehnologija je nevjerojatno brzo napredovala i mobiteli danas mogu napraviti stvari za koje vam je donedavno trebala vrhunska oprema i puno znanja o primjeni iste.

Tehnološki napredak stvorio je situaciju koja je napokon stavila kreaciju, kreativnost i izražaj na prvo mjesto, a odmakla samu fotografiju s mjesta tehničke umjetnosti. Veselim se vidjeti sto budućnost nosi jer osobno mislim da toliko ljudi u sebi posjeduju taj skriveni talent koji lakše izlazi na vidjelo rušenjem jednog ovakvog tehničkog zida koji je dugo vremena stajao između talenta i samog proizvoda.

Pripremaš samostalnu izložbu u trećem mjesecu, možeš li nam otkriti nešto više o samoj tematici?

Tako je. To je moj treći projekt kojemu se neizmjerno veselim. Radi se o samostalnoj izložbi odabranih backstage fotografija svih FASHION.HR Tjedana mode koje sam godinama odrađivao. Moći će se jasno vidjeti što smo sve doživjeli u ovih mojih 15 sezona iza scene, te kako je sam kreativni proces tekao. Ovim putem pozivam sve da posjete izložbu, a posebice one koje modna fotografija uistinu zanima.